Uvodna napomena/upozorenje: Pisac sledećih redova nije previše talentovan za pisanje, ali je zato preloš fotograf!
Te zbog toga ne očekujete previše.
Pa da krenemo. Kraj Jula, sjedim u kancelariji ispred računara, posla preko glave, a koncentracija na nezavidnom nivou. Većinom zbog akumuliranog umora, ali ništa manje ne doprinosi ni zvuk omiljenog prevoznog sredstva koje svako malo neko ‘’odvrne’’ obližnjim bulevarom. I tako, fizički u kancelariji , a u mislima krivinarim poznatim i nepoznatim putevima.
Nadam se iskreno da mi direktor ne zalazi na ove stranice. Bliži se godišnji odmor, kuju se planovi kako ga najbolje iskoristiti, u glavi 300planova. Odbrojavaju se dani, dolazi konačno i taj dugo očekivani odmor, ali kako to često u zivotu biva kad imaš masu planova, desi se nešto nepredviđeno i sve pada u vodu. E pa tako je bilo i ovaj put.Sad fino otkazuj sve što si zakazao, zaboravi sve što si bio smislio. Ovaj odmor provodiš kući. I tako, ne pođoh ja niđe,samo sam htio da vam se požalim.
Prolazi Avgust, prolazi odmor, vec je 21., a onda se neke kockice posložiše bolje nego sam očekivao. Valjda se onaj Marfi (sto je gore umiješao prste) malo sažalio, pa odlučio da se iskupi. Uglavnom otvara se par dana da mogu da pobjegnem. Razmišljam, đe cu, šta ću, I nakon dugo mozganja, sigurno 5-6min, odluka pada – odoh na Korčulu!
Razmišljam, nikad prije nijesam putovao sam i na prvu me to baš i ne veseli. Kasnije će se ispostaviti da solo putovanje ima dosta prednosti, ali ima I nedostataka.
21. Avgust, devet sati uveče, ujutro treba da krenem. Naravo, apsoutno ništa nije spakovano, motor nije provjeren, ali odlučujem da se ne nerviram. Idem u garažu radim veoma detaljan sistematski pregled motora (kontolišem ulje I pritisak u gumama) i zaključujem da je to to, spreman je za put oko svijeta, ovaj, do Korčule. Ok, sad je red da se spakuje I nešto od stvari. I tome pristupam prilično ležerno, jer znam da je neminovno da nesto zaboravim, pa je glupo da se opterećujem. Pošto sam odlučio da kampujem, najprije pakujem opremu za kampovanje (šator, vreća, dušek na naduvavanje).Dokumenta-tu, novčanik-tu, super. Ostatak stvari pakujem tako što idem po kući I gledam šta bi mi moglo zatrebati I to ubacim u ruksak.
Jos jedan krug kroz kuću, gledam, ništa mi više ne treba. Sjajno, završih I to. Pakujem stvari na motor, da ujutro ne gubim vrijeme i pravac krevet.
22.Avgust-Prvi dan
Ustajem oko 8, doručak, oblačenje, pozdravljanje sa ukućanima i gas. Planirana ruta je Grahovo- Trebinje-Dubrovnik-Ston-Orebić-Korčula. Put do granice odličan, nema gužve I vrlo brzo stižem. Na granici kolona, mozda 7-8 auta. Najprije stajem na začelje sa namjerom da fino, kulturno čekam red, ali pošto je vec prilično ugrijalo, ja u tamnoj opremi, a Dominator u mjestu grije kao da imam furunu izmedju nogu, odlučujem ipak da se polako provučem do čela kolone. Niko od vozača se nije bunio, stižem do rampe, dajem dokumenta, kažem ciku đe sam krenuo i gotovo. Na bosanskoj granci otprilike isti scenario. Spuštam se u Trebinje, na izlazu iz grada stajem na pumpu da točim gorivo i nastavljam.
Predjeli fini, put solidan, gužve nema i vrlo brzo, evo me ne graničnom prelazu Ivanica, tj par kilometara od njega, jer ogromna kolona vozila stoji. Sad uopšte I ne razmatram opciju da čekam, lijevi žmigavac I oprezno do čela kolone. Skini kacigu, daj dokumenta, udari pečat i idemo dalje. Ubrzo nakon granice otvara se pogle na more. Spuštam se ka Dubrovniku, put odličan, gužve nema, čisto uživanje. Kako se spuštam ka gradu, primjećujem na jednom mjestu putokaz ‘’Bosanka’’-desno. I vidim puno vozila kako se spuštaju odozgo. Računam da je sigurno zgodna ta bosanka, kad je ovolika zainteresovanost, pa odlučih I ja da vidim o čemu se radi. Put do gore prilično uzak, krivudav i pod velikim nagibom. Ali pogle koji se pruža odozgo je vrijedan truda. U nastvaku su fotografije da vidite kako to otprilike izgleda.
Na samom vrhu postoji i neki restoran, ali nijesam svraćao, pa vam ne mogu prenijeti iskustva.
Nakon pauze, nastavljam, pratim putokaze, sledeca karakteristicna tacka duz rute je Ston. Inače na samom početku sam odlučio da ne korsitim navigaciju, nego da pratim putokaze. Imam je na telefonu ali čisto kao backup. Prelazim preko mosta Franja Tudjmana, stajem samo da škljocnem I pičim dalje.
Pretiču me dva para Italijana na GS-ovima i neko vrijeme vozim sa njima u grupi. Fino peglamo, uslovi idealni ali ja ipak kapiram da mi je prejak taj tempo, a I da sam konstanto u prekršaju, pa odlucujem da spustim tempo i vratim se u svoj kruzing mod.
Prolazm pored puno plaza, ali ne stajem, iako jedva čekam da se malo osvježim. Jednostavno me nijedna nije posebno privukla. I tako dok ja tražim plažu, evo me već u Stonu. Ok, sad slijedi vožnja duz Pelješca. Sad više ne moram da razmišjam na koju ću plažu, jer ih nema. Put najvećim dijelom ide sredinom poluostrva. Prilično dosadna dionica za vožnju, ali meni ne smeta. Pjevušim ispod kacige i razlgledam okolinu.Krš, sitno rastinje,puno zapuštenih vinograda, paprat na sve strane I tek po neki vinograd koji se održava.
Dolazim do dijela puta koji ide blize obali, vidim putokaz ‘’Luka Dubrava’’. Asocijacija na luku su mi brodovi, prljavo more I sl, pa ne skrećem, ali iz nekog čudnog razloga, nakon 100m odlučujem da se okrenem I da vidim o čemu se radi. Spuštam se uzanim putem a ispred mene se otvara prelijepa uvala sa kristalno čistom vodom. Šljunčama plaza, i par stabala masline koja nude hladovinu. Vidim jedno koje je slobodno I parkiram motor ispod.
Plaža praktično pusta, mir I tišina za poželjeti.
Brzinski skidam opremu, navlačim šorc za kupanje I uskačem u vodu. Aaaaaaaaaa, kako dobar osjećaj. Voda malo hladnija, idealna da fino osvježi prokuvalog putnika.
Sad mi uopšte nije žao što se nijesam okupao na nekoj od bezbroj plaza koje sam prošao. Brčkam se, kuliram, bez ikakvog pritiska, ne žuri mi se. Nakon ovog osvježenja nastavljam ka Orebiću. Stižem, pratim putokaze ka trajektu I evo me.
Kad sam stao I ugasio motor, krećem da siđem, a motor se naginje sa težnjom da se poravna sa asfaltom. Kapiram da nijesam otvorio ćopavu do kraja i da će sigurno da padne, jer nemam snage da ga vratim. Nekako ga zadržavam I prilično nježno spuštam na bok. Neki čovjek što je prolazio, priskace u pomoć I brzinski ispravljamo motor. Zahvaljujem se na pomoći I idem da provjerim kad trajekt kreće. Ispostavlja se da je jedan isplovio prije 10-15min, a da je sledeći za neki 45min. Kupujem kartu a vrijeme dok čekam koristim da malo protegnem noge, pojedem sladoled i da se javim kome treba, jer sam uhvatio neki free WI-fi. Stiže trajekt, ukrcavam se, ostavljam motor dolje, a ja se penjem na gornju palubu.
Pogled na Orebić sa trajekta
Dok sam čekao trajekt malo sam guglao da vidim šta ima od kampova u Korčuli i našao dva. Jedan je blizu centra I same luke, a drugi je malo dalje. Nakon iskrcavanja, pratim putokaze I dolazim do prvog kampa. Kamp Port 9, veliki prostor, svi neophodni sadržaji. Uhvatim krug motorom kroz kamp, ali odlučim da ipak pođem I do ovog drugog da vidi kako izgleda. Dolazim do drugog kampa koji je smješten u jednoj uvali. U pitanju je kamp Vrbovica. Odmah na prvi pogled mi se više sviđa od prethodnog I odlučujem da ostanem. Ljubazna vlasnica mi objašnjava đe da postavim šator I ukratko me upoznaje sa sadržajem koji nude. Postavljam šator I skidam stvari sa motora
Kad sam se raspremio, sjetih se da je gazdarica rekla da imaju I neki mini šank na plaži, pa odlučih da ispitam kako to izgleda. Pješčana plaža sa lijeve strane, ponta a na ponti minijaturni šank.
Pogled sa plaže
Sjedam za šank, naručujem pivo i potvrđujem onu staru izreku da sreću čine male stvari I veliko pivo!
Ćakulam sa simpatičnom curom, Tinom koja radi tu, pitam je za savjete šta vidjeti I obići I vrijeme brzo prolazi. Iako bih mogao još tu da ostanem, odlučujem da pođem do Korčule da malo obiđem grad I da nešto pojedem. Pošto ja nijesam neki veliki ljubitelj istorije I ista me ne zanima previse, o tome neću pisati. Jedna od zanimljivih stvari je da je Marko Polo navodno rođen na Korčuli.
Junačka kuća Poloa
Ma$ina putovanja po bijelom svijetu
Uhvatih par krugova kroz stari grad, pojedoh vrlo ukusnu picu u jednoj od brojnih picerija, popih pivo I lagano na spavanje.
23.Avgust-Drugi dan
Cilj današnjeg dana je obići plaže u Lumbardi kao i uvalu Bačva, na južnoj obali ostrva. Prvo idem do plaže Pržina. Pješčana plaža sa jednim malim lokalom, prilično velika gužva I nigdje hladovine. Dođoh, pogledah I odustah od ideje da tu ostanem. Međutim u povratku sa plaže primjetih sa lijeve strane neke male pontice, iza kojih su gusti čempresi.
Pogled sa peškira
u pozadini plaža Pržina.
Tu sam ostao sve dok nijesam osjetio glad i zaključio da bi valajlo nešto i ručati.
Pakovanje i pravac plaža Bilin žal, koja se nalazi sa druge strane ostrva. Tu sam pojeo neku paštu, koja ruku na srce i nije bila nešto preukusna, ali ok, nema veze. Par kupanja, pivo, malo kuliranja i već me ne drži mjesto.. Odoh dalje, da vidim tu uvalu Bačva, koju mi je Tina pomenula sinoc.
Što se tiče plaže Bilin Žal, to je kombinacija sitnog i krupnijeg pijeska. Na jednom dijelu je skroz sitni pijesak a na drugom krupni, za svačiji ukus po nešto. Na plaži ima konoba i to je u suštini to.
Do uvale Bačva se stiže uskim, vijugavim putem koji se uklučuje na glavni magistralni put Korčula-Vela Luka. Put je dugačak nekih 4-5km sa prilično velikim nagibom. Do same plaže u uvali se ne može kolima/motorom. Vozila se ostavljaju nekih 200-300m metara visočije na improvizovanom parkingu, a onda se pješačkom stazom spušta do same plaže.
Na putu ka uvali Bačva
Na plaži ima stara konoba, sa malom terasom i par stolova. Iako se na svakom elementu konobe vidi da je vrlo stara i da ne prati bas najnovije svjetske trendove iz oblasti ugostiteljstva toliko dobro je uklopljena u ambijent i odise nekim posebnim šmekom, da bi prosto greota bilo da se tu bilo šta promijeni. Plaža je prilično mala, šljunkovita.
Ovo je jedno od mjesta koje je ostavilo poseban utisak na mene i mjesto na koje ću sigurno da se vratim.
