1 Dan u Moskvi- Nizni Novogorod-Kazan-Ufa
01.08
Stižemo u Moskvu u 17:00. Prije ulaska u Moskvu 50km stali smo na benzinskoj pumpi da se zakačimo na Wi Fi. Preko hostelworld.com rezervisali smještaj.
U Rusiji postoji 2 tipa Benzinskih pumpi.
1. Moderne-(Gazprom, Luk oil, Shell, Tatneft)
2. Bezimene, izgledaju kao iz 70-80 godina Jugopetrolove




Na modernim Dizel se krećao od 0,45€-0,38€/L.
Na bezimenim 0,18-0,25€/L i ove su imale D2.
Pošto Rusi nisu znali da naš golf voli D2 koji je već odavno u Cg izbačen , govorili su nam često “POLOMICE MAŠINA”, na šta sam ja Deziju odgovarao Sipaj. I stvarno osjetila se promjena, mašina se više nije čula i zaboravili smo na klipove

.
Novac smo nosili pola na karticama a pola u kešu. U kešu ne treba nositi više od 200€ jer svuda su bankomati i maltene svuda se može platiti karticom, tokom čitavog našeg puta (pa čak i na ovim bezimenim pumpama)
Hostel je bio po čovjeku 10€. Lociran 5 minuta pješke od Crvenog Trga i Kremlja.
5 dana se nismo kupali , tuš ( na ruskom je to duš). Imali su veš mašinu, tako da smo za mali nadoknadu od 2€ sve oprali.
Nakon 1h smo se zaputili ka Crvenom trgu. Pošto je veče već bilo, odlučismo, da sjutra ujutru se vratimo i sve malo bolje pogledamo. U među vremenu odosmo da pojedemo nešto i naravno pivo. 2 piva 10€+ hrana ,2 američka burgera 20€, total 30€.
Umorni odlazimo već u 21:00 u horizontalu
02.08
Budimo se u 7:00.
Moskva









Jako lijep grad ali i skup u odnosu na cijelu Rusiju.
Mnogo, mnogo turista i lično mislim da svi turisti koji idu u Rusiji idu u stvari u Moskvu.
Poslije Moskve nema turista/stranaca. Tamo su samo Rusi. Mi smo sreli 3 holanđanina na motorima, jednog Poljaka stopera i jednu Engleskinju u Vladivostoku koja je došla transibirskom željeznicom ( to su svi stranci poslije Moskve do Vladivostoka i nazad).
Pošto od Moskve do Vladivostoka u jednom pravcu ima 9150km, poslije razgledanja Moskve krenuli smo u 14:00, pravac Ufa.


Crnogorski građani imaju pravo da ostanu 30 dana bez vize u Rusiji. Ako prekorače makar 1 dan dobiće Vidvarenje (5 godine zabrane ulaska u Rusiju).
U Rusiji su uglavnom svi natpisi stranih firmi prevedeni na ćirilici .

Put Moskva-Nižni Novogorod (400km)

Poslije Moskve još do Nižnog (400km) su dobri putevi.Nakon toga mix dobrih, loših(sa rupama), makadamskih dionica i tako sve do Habarovska(7900km).
Počinju Breze.
Od Moskve do Vladivostoka su nas pratile Breze i Tajge
Sobzirom da smo krenuli popodne u Nizni Novogorod nismo svraćali već u njegovoj blizini razapeli šator i spavali.

03.08
7:00h buđenje ( ovo nam je nekako standardno bilo, kao i kafa)

Put Nižni Novogorod-Kazan (388km)
Uglavnom, od kad smo ušli u Rusiju, putevi su ustvari beskonačne pravine koje se nikada ne završavaju.
Pravci po 300km pravine-redovna stvar.


Kazan – Republika Tatarstan
Stizemo u 15:00.
Tokom puta sam Deziju kroz šalu rekao, “sigurno ćemo sresti Nikšićane u Kazan”.
U djetinjstvu moja ljeta sam provodio kod Babe i Đeda u jednom prelijepom selu Vir - Nikšić.
U to vrijeme dosta Nikšićana je išlo na Arbajt u Kazan-Rusija.
Parkiramo se u centru (stari dio grada). Ja krećem da platim na automat parking, kad Dezi.
Dere se “evo ti zemo”, prilazim a čovjek u radničkom kombinezonu sa letvom preko ramena pita me ”ma bolan,… jesu li ovo Pg table”. “Jesu brate nego što su”, odgovaram.
Padaju zagrljaji, čovjek radosan a i mi ( nije 15 godina bio u Crnoj Gori).
Pitamo ga imali naših još, da se vidimo sa njima jer smo tu samo još 2-3 sata.
Odmah nas vodi, veoma blizu, ljudi iz Nikšića koji su ostali , oženili se i milo im baš što smo tu sa njima i
nama takođe. Dan danas, često pomislim na njih.

Kazan je jedan od ljepših gradova Rusije.





Plava Dzamija







Ovdje sam shvatio da Rusiju odlikuje multikulturalnost.
Rusija veoma brine o svim svojim građanima. Muslimani, Budisti, Pravoslavci , Kinezi- svi do jednog
se osjecaju rusima. Ovdje izuzimam Republiku Dagestan i Čečeniju.
U 18:00 krećemo ka Ufi. Pada mrak i zaustavljamo se pokraj jedne kafane gdje su bili parkirani ovi Ljepotani- Old tajmeri.





Razapinjemo šator i spavanje.

Komarci počinju poslije Kazan-a. Lično sam ih testirao, trčeći me ujedalo po 20 komada odjednom.
Poslije Rusije obožavam da se kupam uz zalazak sunca na Adi Bojani.
Uveče nakon razapinjanja šatora smo upadali obojica u šator, za nekih 5 sekundi sa zatvaranjem istog.
Lijegali bi na leđa sa svijetlom uperenim u plafon i tukli ih po 20-30 komada, tek tad išli na spavanje.
Sem ruskih sprejeva i mazalica oni imaju još neko lišće koje tjera komarce (nismo ga probali), prodaju ga na putu na improvizovanim tezgama.
04.08
Buđenje + kafa. To je dobar par
Opet beskrajne pravine, breze, nebo…


Prosječna brzina kretanja na pravinama je bila 80km/h, prosječna brzina cijelog puta 26.600km je bila 60km/h.
Stižemo u Ufu oko 13:00.
Pred ulazak u Ufu vidjeli smo dvoje kola sa momcima koji vire sa prozora vozila, sa plavim zastavama.
Vidjelo se da su vojnici. Mi smo pomislili, vraćaju se ili idu u vojsku. U stvari, bio je dan ВДВ –a (воздушно-десантных войсках).
Rusi vole svoju vojsku i to je opšte društveni praznik kad god je neki dan vojske.
Mnogo smo Rusa pogotovo poslije Moskve sreli u polu vojnim uniformama. Privatnim vozilima u maskirnim bojama…
U Ufi smo imali jedino zakazivanje navigacije.

Nismo mogli naći nikako centar grada. Lutali smo 2h






i nakon toga je napustili.
Dvojica momaka koje smo pitali za centar su nam ostala u pamćenju.

Krenuli smo na Engleskom komunikaciju, odmah nas pitaju odakle smo. Kad su čuli, odmah obojica uglas Braća Černogorci Braća
Serbi ( inače je bilo tokom čitavog puta ovako). Kažu mi braća, nećemo da pričamo Engleski mi po Ruski
Vi po Černogorski-Serbski. Od tad više nismo koristili engleski. Bili su u pravu. Nema potrebe koristiti Engleski u Rusiji.
U Ufi smo vidjeli najčudniji saobraćajni znak do sad.

Nismo mogli da ga odgonetnemo a sve u namjeri da ne napravimo neki prekršaj.
Zanimljivost za Ufu.
Centar Ruske naftne industrije. Lukoil-Gazprom.
Prije Ufe ili poslije ne sjecam se, naišli smo na fabriku naftnih proizvoda. Veličine Podgorice.
Inače, u Rusiji je sve veliko

.
Sledeće nedelje. Ural (Prelazak u aziju)- Čeljabinsk-Kurgan-Omsk