05.08
Oko 15:30h krećemo ka Uralu


Sem prve pomoći u kolima, napravio sam set ljekova za ovj put-zlu ne trebalo
- A-Z- pakovanje vitamina, minerala (bočica sa 45 tableta). Dezi i ja smo ih pili svaki drugi dan po jednu tabletu, čisto iz predostrožnosti. I trajale su nam sve do pred kraj puta. Dezi je popio zadnju tabletu

.
- 6 kesica ferveksa za ublaživanje simptoma prehlade(nismo ih koristili), moje lično mišljenje je da je bolji Caffetin Cold jer nema momenat uspavljivanja.
- Tablu Brufena za bolove i upale ( Dezija je boljela glava 2 puta, popio po jednu tabletu)
- Tablu antibiotika-Pentraxil u slučaju infekcije ili slične upale(nismo ga koristili)
- Probiotik, za crijeva i stomak u slučaju trovanja (nismo koristili)
Po meni bi trebao svako ko ide na duže putovanje a pogotovo na drugim kontinentima ( Azija, Afrika, Južna Amerika..) Da napravi prema sebi, set ljekova kao preventivu do prve bolnice
Putno osiguranje takođe. Jer sa uplatom od 30€ osiguranja u Podgorici dobija se plaćena njega do 35.000€, bilo gdje u svijetu. Mi to nismo uradili. I srećom nije nam ni trebalo. Na već sledećim putovanjima to ću obavezno uvrstiti u svoju opremu.
Od Ufe do podnožja Urala je 100 km. Ural sam je širok 240 km do sledećeg podnožja ( na azijskoj strani)
U Rusi je veoma gust saobraćaj. Treba biti jako oprezan. Brzo se vozi i sva su im vozila ili bar 70% , velika vozila (kamioni, Dzipovi...)
Ono što mi je zapalo za oko je :
Do Moskve 99% vozila je sa volanom kao kod nas (na lijevoj strani)
Poslije Urala. 80% vozila je sa volanom na desnoj strani. To su uglavnom sve Japanska vozila. Najviše Toyota. Bilo mi je to jako čudno dok nisam u razgovoru sa Rusima shvatio. Mi u evropi polovna vozila kupujemo u Njemačkoj-Belgiji-Holandiji. Njihovi polovnjaci se maltene svi uvoze iz Japana (namjenskim brodovima). Pa transibirskom željeznicom po cijelom Sibiru a ima onih i koji ih sami voze za pare (auto po auto).
Poslije Ufe su počele da se pojavljuju uz put montažne kućice (barake) .

Tu su se prodavala raznorazne đinđuve, roba, suveniri kao nekada na Tuškoj a sada u Tuzima.


Dezi je kupio svoju čuvenu kapu i pustio još veću bradu.

Tu sam i kupio svoju vojnu čuturicu (koju sam nosio cijelo vrijeme puta za pas). Pala je i VDV majca a i baš sam Deziju rekao „evo mi mornarske majce, moram je kupiti jer u Pg ne mogu da je nađem“.
Međutim kako smo šetali gradovima, ljudi su mi prilazili često i pitali me jesam li VDV(zbog majce)

.
Dva ganjc nova KAMAZA


Golf, kafana, ja i Hogar Strašni na ruci (Budućnost da se razumijemo

)
Pada i prvi šašljik(ražnjić).
Hrana je u Rusiji jako jeftina i bezbjedna. Mi smo za budzet od 3€ mogli da kupimo hrane ( hleb, salate, konzerve, svježa piletina, jaja, jabuke luk, kobasice...) za nas dvojicu za čitav dan u njihovim prodavnicama (kavijar im je prejeftin)
Za 4€ smo mogli da ručamo obojica u kafani i to:
Po Borš (čorba) i salatu i obično ide neki kolač uz to. U suštini ko neće da sprema 6€-8€ mu je dnevno potrebno da jede u kafanama i restoranima na putu ka Vladivostoku.
Ko neće da spava u šatoru, ima smještaj za 10€ po osobi, tokom cijelog puta (na samom putu).
Rusija je veoma bezbjedna-Veoma.
Kupali se nismo svaki dan, možda svaki treći.
U sklopu skoro svih kafana stajališta ima i kupatilo(DUŠ),koji je oko 2€ po osobi. U Rusiji je sve bilo po 2€ (a kod nas 5€

).
Pošto smo krenuli kasno iz Ufe, noć je brzo došla i otišli smo na spavanje
Smjestili smo se na nekih 100 metara od glavnog puta ovdje.
I to veče je padala kiša a mi smo jako ponosni bili na naš šator

.

Mimo glavnog puta do Vladivostoka svi putevi koji se isključuju lijevo ili desno, sem pri gradovima, su makadamski putevi.
06.08
Budimo se i nakon kafe krećemo ka Čeljabinsku.
Stižemo na samoj granici Evrope i Azije. Deziju je ovo prvi put, meni drugi u Aziji.


Prije Čeljabinska imali smo zgaziti neku đecu koja su prelazila ulicu.
Od podnožja Urala sve do Irkucka ,često se srijeću pješačke zebre na pravinama i tu treba obratiti pažnju. Čudilo me najviše jer okolo obično nema niđe naselja samo breze..
Sem što smo ih imali zgaziti, tu je bila patrola policije koja nas je vidjevši što se desilo odmah zaustavila.
Odmah policajac došao i viče Štrafta, Štrafta a Dezi mi prevodi ma on misli zebra, da pazimo na zebre.
Kad smo im dali naše pasoše odmah su nas pustili. Naš pasoš nam je zlatna vrata otvarao, više puta. A i vole nas.
Tek kasnije smo ukopčali u Kurganu da Štrafta znači KAZNA.

U Čeljabinsk stižemo oko 10:00h i ostajemo sve do 15:00. Oduševili se gradom koji ima oko 1.000.000 stanovnika.




Sve ruske gradove poslije Moskve odlikuje centar sa velikim platoom i statuom Lenjina. Što veći grad veći je i Lenjin.


I sve Lenjinove ulice su u centru. Na navigaciji samo treba tražiti Lenjinovu ulicu i stigli ste u centar.
Put Čeljabinsk-Kurgan (260km)
I tad se desilo. Ugledao sam nebo.)



U Rusiji sam se zaljubio u Nebo. Tokom cijelog puta sam vozio i gledao u nebo. U Crnoj Gori je najljepše nebo ali je i ovo najljepše nebo.
Krecemo ka Kurgan u 15:00, stižemo u sami sumrak.
https://www.facebook.com/vujovic.stefan ... 340289506/" onclick="window.open(this.href);return false;
Mali gradić od 300.000 stanovnika. Pun komaraca i raspjevanih porodično okupljenih rusa . Pjevali su i igrali uz živu muziku. U restoranima pod vedrim nebom (restorani su izgledali kao nekadašnji restoran Dom vojske u Podgorici).
Dezi i ja kupili pivo i pošto je tu bio i Lenjin, sjedosmo pored njega na samom postolju. Gledamo, i uživamo uz mahinalno tjeranje komaraca sa nas.
Kad odjednom sirene, i dolazi đzip Uaz sa dvojicom policajaca ( mladi momci). Traže nam odmah dokumenta i kad su vidjeli odakle smo promjena i osmjeh na licu.
Zavika ovaj sa dokumenitima Welkom tu Raša. Radosan čovjek (tamo ne dolaze stranci). Objasnio nam je odmah da se nesmije piti kod njih na javnim mjestima već nam pokaza obližnju ulicu, da tamo se sklonimo. Super likovi ruski policajci – nikad sa njima nismo imali problema.
Inače Rusi su jedan veoma kulturan i vaspitan svijet. Jako su tihi i pažljivi..
Nakon piva izašli smo iz Kurgana koji je inače poznat u svijetu po nečemu iz Arheologije(Kurganska kultura)..
Opet spavanje među brezama. Najviše sam volio kad legnemo u brezovu šumu (tamo ima manje komaraca).
07.08
Krećemo ka Omsku (657 km)


https://www.facebook.com/vujovic.stefan ... 962349506/" onclick="window.open(this.href);return false;
Kad ono ponovo nebo
Tokom puta smo morali stati i balansirati gume.
Sve 4 gume izbalansirane za 2€.
https://www.facebook.com/vujovic.stefan ... 603854506/" onclick="window.open(this.href);return false;
Ispao nam je i auspuh pa smo ga sami namjestili.
U Omsk (1.000.000 stanovnika) stizemo u 18:00


https://www.facebook.com/vujovic.stefan ... 850414506/" onclick="window.open(this.href);return false;
Vidjeli smo da je mnogo svijeta na ulicama, nismo , znali što je. U stvari slavili su 300 godina od postojanja grada.












https://www.facebook.com/vujovic.stefan ... 336614506/" onclick="window.open(this.href);return false;
Ruski Gradovi poslije Urala su većinom 300 godina stari ili manje.
Oduševilo me koliko su Rusi tihi u masi, veoma pristupačni u komunikaciji, odmah spremni da pomognu. Bez ikakve laži, potrebe za samo dokazivanjem, samo obični normalni ljudi.
Ova Rusija mi se dopada.
Ostavio sam linkove sa mog Facebook naloga jer nisam u mogućnosti da ih trenutno skinem a bolji snimci neznam đe su mi. Pratite link.