Auuu, Stefane...
Mnogo dobro, bio sam po (bližoj) Rusiji prije jedno 31 godinu, pa mi golica mozak, potsjeća... Novi, a u stvari stari, zaboravljeni svijet koji je tu, u nama...
Koliko god da pišeš i kačiš slike sa ovog puta - malo je!
Podgorica -Vladivostok-Podgorica 27.07-11.09.2016 Golfom II
-
Kesha
- Test vozač kaskader
- Posts: 1016
- Joined: 12 Feb 2014 21:55
- Vozim: Hondu
Re: Podgorica -Vladivostok-Podgorica 27.07-11.09.2016 Golfom
Polako žuri - Festina lente
-
poka
- Ready for DAKAR
- Posts: 2351
- Joined: 08 Jun 2011 23:30
- Vozim: Kratkotrajni Turistički Motor
- Location: Podgorica
Re: Podgorica -Vladivostok-Podgorica 27.07-11.09.2016 Golfom
hvala ti na sve ovo što priredi ovđe!
bravo!
bravo!
-
stefanvujovic
- Biker wannabe
- Posts: 56
- Joined: 11 Jan 2018 11:51
- Vozim: Kawasaki KLE500
Podgorica -Vladivostok-Podgorica 27.07-11.09.2016 Golfom II
Hvala drugari.
Nastaviću ovaj post do kraja, samo da malo zahladni i kako se kaže budem u 4 zida više.
Nakon toga ću otvoriti novi putopis "Bliski istok i Kavkaz" od ove godine. Stim što na ovaj put, sam išao sa Kawasaki KLE 500.
On je takođe jako zanimljiv. Solo putovanje 19 dana 9000km, U njemu ću pisati o pripemama kako puta, mene tako i motora, divnim ljudima koje sam sreo, zemljama u kojima sam bio. Sve iz mog ugla, sa svim informacijama koje su potrebne za sličan put.
Evo nekoliko fotki iz Iračkog Kurdistana
Nastaviću ovaj post do kraja, samo da malo zahladni i kako se kaže budem u 4 zida više.
Nakon toga ću otvoriti novi putopis "Bliski istok i Kavkaz" od ove godine. Stim što na ovaj put, sam išao sa Kawasaki KLE 500.
On je takođe jako zanimljiv. Solo putovanje 19 dana 9000km, U njemu ću pisati o pripemama kako puta, mene tako i motora, divnim ljudima koje sam sreo, zemljama u kojima sam bio. Sve iz mog ugla, sa svim informacijama koje su potrebne za sličan put.
Evo nekoliko fotki iz Iračkog Kurdistana
-
stefanvujovic
- Biker wannabe
- Posts: 56
- Joined: 11 Jan 2018 11:51
- Vozim: Kawasaki KLE500
Podgorica -Vladivostok-Podgorica 27.07-11.09.2016 Golfom II
23.08-27.08
23.08 u 18:30h stižemo u Krasnojarsk ( 1.000.000 Stanovnika) osnovan 1682 god.
Jako lijep grad, nažalost nismo uspjeli da napravimo više fotki sem raketu, pumpa i parking pred sami grad.
U ovom gradu kao i cijeloj Rusiji ljudi su jako gostoprimljivi i prijateljski (bratski) raspoloženi.
Zaustavili smo jednog momka da nam pokaže kako da nađemo automat za novac i ona nas je odveo vozeći svoja kola ispred nas . Takođe je i ostao sa nama narednih sat vremena koliko smo se zadržali i pokazao nam uži centar grada. Koliko sam ga shvatio Krasnojarsk je pored republike Kazahstan (sad države) bio važan grad za svemirsku industriju SSSR-a.
U sami mrak na 10 kilometara od grada smjestili smo se i prespavali tu veče.
24.08.
Ovaj dan, meni je bio jedan od najtezih ne na putu, već i u životu.
Brat me zove na telefon i javlja mi ”umro je đed”.
Jedan od mojih malobrojnih prijatelja je otišao a da se nisam ni pozdravio, Andrija Nikolić moj đed, mi je dao što čovjek najviše može dati čovjeku-prijateljstvo. Hvala ti Đede !
Dezi koliko god je pokušavao da me oraspoloži jednostavno nije išlo, nije, ali hvala ti druže Dezi.
Ćutali smo cijeli dan i vozili, dok se nismo opet predveče ulogorili u blizini Novosibirska.
25.08
Budimo se i krećemo u zoru.
Nakon nekog vremena stali smo stoperu - Kirilu.
Kiril je momak sa nekih 30 godina koji kao i mi voli prirodu. On je takođe izabrao svoj godišnji odmor da provede uživajući, mirišući svim svojim čulima prirodne ljepote.
Od Irkutska gdje smo ga prvi put ugledali kako stopira, do Novosibirska (1800km),on je putovao istom brzinom kao i mi, a njegov način je bio stop. Morali smo da mu treći put kad smo ga vidjeli stanemo, iako smo se dogovorili na početku puta da ne primamo stopere.
Narednih 3 dana ili 2000km bilo nas je troje, Kiril, Dezi i ja.
Kiril je inače bio vegeterijanac, jedan kulturan momak-Moskovljanin. Mada sam primjetio dok smo mi kupovali mesne proizvode, nije mu bilo svejedno, kao da se mučio.
Uveče nalazimo mjesto i sad razapinjemo 2 šatora Kiril i mi.
Tu veče smo ostali do dugo u noć pričajući sa Kirilom, uz roštilj i pivo.
26.08.
Dan za servis , ovaj put na nekih 6000KM od zadnjeg servisa.
Golf II 1.6D bi trebalo da se servisira inače na 5000km.
Zbog forsiranja mu je malo više trošila mašina ulje i izbacivala ga, što se vidi na karteru.
Izbacivanjem komplet starog i dolivanjem svježeg mineralnog ulja ( čime smo dobili potreban viskozitet) i novog filtera , situacija se vraća u normalu
.
Novosibirsk-Omsk ,ovdje su velike žitnice Rusije.
27.08.
Ujutru stižemo u Ufu i opraštamo se od Kirila.
Ova tri dana su nam prošla veoma brzo i sve zahvaljujući našem Kirilu stoperu ( hvala brate), koji je uljepšao i meni nesvjesno pomogao uz Dezija, da se usresredim na ostatak puta i odložim misao o đedu.. .
23.08 u 18:30h stižemo u Krasnojarsk ( 1.000.000 Stanovnika) osnovan 1682 god.
Jako lijep grad, nažalost nismo uspjeli da napravimo više fotki sem raketu, pumpa i parking pred sami grad.
U ovom gradu kao i cijeloj Rusiji ljudi su jako gostoprimljivi i prijateljski (bratski) raspoloženi.
Zaustavili smo jednog momka da nam pokaže kako da nađemo automat za novac i ona nas je odveo vozeći svoja kola ispred nas . Takođe je i ostao sa nama narednih sat vremena koliko smo se zadržali i pokazao nam uži centar grada. Koliko sam ga shvatio Krasnojarsk je pored republike Kazahstan (sad države) bio važan grad za svemirsku industriju SSSR-a.
U sami mrak na 10 kilometara od grada smjestili smo se i prespavali tu veče.
24.08.
Ovaj dan, meni je bio jedan od najtezih ne na putu, već i u životu.
Brat me zove na telefon i javlja mi ”umro je đed”.
Jedan od mojih malobrojnih prijatelja je otišao a da se nisam ni pozdravio, Andrija Nikolić moj đed, mi je dao što čovjek najviše može dati čovjeku-prijateljstvo. Hvala ti Đede !
Dezi koliko god je pokušavao da me oraspoloži jednostavno nije išlo, nije, ali hvala ti druže Dezi.
Ćutali smo cijeli dan i vozili, dok se nismo opet predveče ulogorili u blizini Novosibirska.
25.08
Budimo se i krećemo u zoru.
Nakon nekog vremena stali smo stoperu - Kirilu.
Kiril je momak sa nekih 30 godina koji kao i mi voli prirodu. On je takođe izabrao svoj godišnji odmor da provede uživajući, mirišući svim svojim čulima prirodne ljepote.
Od Irkutska gdje smo ga prvi put ugledali kako stopira, do Novosibirska (1800km),on je putovao istom brzinom kao i mi, a njegov način je bio stop. Morali smo da mu treći put kad smo ga vidjeli stanemo, iako smo se dogovorili na početku puta da ne primamo stopere.
Narednih 3 dana ili 2000km bilo nas je troje, Kiril, Dezi i ja.
Kiril je inače bio vegeterijanac, jedan kulturan momak-Moskovljanin. Mada sam primjetio dok smo mi kupovali mesne proizvode, nije mu bilo svejedno, kao da se mučio.
Uveče nalazimo mjesto i sad razapinjemo 2 šatora Kiril i mi.
Tu veče smo ostali do dugo u noć pričajući sa Kirilom, uz roštilj i pivo.
26.08.
Dan za servis , ovaj put na nekih 6000KM od zadnjeg servisa.
Golf II 1.6D bi trebalo da se servisira inače na 5000km.
Zbog forsiranja mu je malo više trošila mašina ulje i izbacivala ga, što se vidi na karteru.
Izbacivanjem komplet starog i dolivanjem svježeg mineralnog ulja ( čime smo dobili potreban viskozitet) i novog filtera , situacija se vraća u normalu
.Novosibirsk-Omsk ,ovdje su velike žitnice Rusije.
27.08.
Ujutru stižemo u Ufu i opraštamo se od Kirila.
Ova tri dana su nam prošla veoma brzo i sve zahvaljujući našem Kirilu stoperu ( hvala brate), koji je uljepšao i meni nesvjesno pomogao uz Dezija, da se usresredim na ostatak puta i odložim misao o đedu.. .