Košice preko Poljske-Litvanije-Letonije do Moskve
29.07
Košice
Budimo se u 07:30 i prvo što smo poželjeli, jedan dobar espreso. Odmah smo našli lokal. Upoznasmo neke Slovake koji su nam rekli da tu ima jedan Crnogorac Mika, drži hotel. Bili su oduševljeni sa njim, izgleda da je dobar lik. Mi ga nismo tražili niti upoznali.
Nakon kafe 2 sata razgledanja Košica, baš lijep grad.






Na trgu pored fontane na razglasu, razmjenjivala su se djela Čajkovskog,Betovena, Šopena- zanimljivo:).
Od svih Slovenskih jezika mimo ex Yu, oni su nam po meni najrazumljiviji (nema potrebe koristiti engleski..)
Krećemo ka Poljskoj u namjeri da je pregazimo danas i da uđemo u Bjelorusiju (nije nam se ostvarilo).
Na samoj granici čim smo ušli u Poljsku, zaustavlja nas policija. Vidi Golf sav šaren a i MNE tablice.
Pitaju nas „ imate li Bum Bum“ misleći na oružje, bombe... Naravno odgovor je bio odričan uz otvaranja gepeka. Objasnismo im uz pomoć mape na haubi, gdje idemo.
Golfa smo obilježili reflektujućim 3M folijama na vratima vozača i suvozača kao i na zadnjem braniku, zbog sigurnosti . Mapu našeg puta smo zalijepili na haubi ,da bi graničnim službama kao i ljudima koje budemo srijetali lakše objasnili što to mi radimo sa Golfom

. I ovo se baš pokazalo korisnim. Lakše i brže smo prolazili granice, policije.
Poljska je inače jako jeftina. Stali smo u prvi Lidle (lanac supermarketa) i kupili hrane raznorazne za 10 dana puta, sve nas je koštalo oko 40€.
Lublin.
Pred noć stižemo u Lublin, i oduševljenje gradom. Pogotovo stari grad. Turista je bilo dosta. Sve zgrade su osvijetlili svjetlosnim projektorima na kojima se izmjenjuju boje svakih 10-tak sekundi.






Najbolji Kebab u zivotu sam pojeo u Lublinu a Indijac ga spremio.
2 sata smo ostali i odlučili da nađemo mjesto za šator čim izađemo iz grada Lublina.
Prva noć u šatoru.
Smjestili smo se na benzinskoj pumpi, sakrili ga kolima od pogleda znatiželjnih.
Šator
Mc KINLEY- BIKE 2. Kupljen za 37€ u Intersportu –Gintaš.
Odličan šator 5+! Šator sa jednom šipkom, dvoslojni ( spavaonica i preko nje zaštitno platno). Montira se za ne više od dvije minute ( sem prvi put

). Bili smo na kiši više noći-nikad nije pustio, vjetru i uslovima O celziusa 3 dana- odbio vjetar a u spavaonici je bilo makar za 10 stepeni toplije nego vani.
Kako smo birali mjesto za šator.
Uvjek na travi (sem 1 put) i to na najgušćem dijelu kako bi smo napravili još jedan prirodni podmetač i samim tim udobnije spavali. Obavezno sa najmanje dzombi na tlu. Ako je tlo brdovito, glava nam je uvijek bila pozicionirana na visočiju stranu tako da su noge niže.
30.07.
Budimo se u 7:00 pijemo kafu i paljba pravac Biala Podlaska (Poljska) -granični prelaz Brest(Bjelorusija).


Na granici smo čekali 1h da prođemo Poljsku stranu. Preko mosta stigli kod Bjelorusa kad ono:).
Zeznuo sam se kada sam gledao na
http://www.mvp.gov.me/rubrike/konzularn ... -rezim-cg/" onclick="window.open(this.href);return false; (veoma , veoma korisna informacija viznog režima za sve državljane CG, ne zaboravite!!!) treba mi viza na Crnogorskom pasošu. Dezi na Srpskom nije je trebao. Nauče nas ili da u Biala Podlaska (varošica) tražim turističku vizu (ima Bjeloruski konzulat) ili da idemo preko Litvanije. Složili smo se odmah da idemo u Biala Podlaska.
Kad smo stigli u Bjeloruski konzulat zatvarali su jer su radili do 11h - Subota. Htjeli su da nam prime dokumenta za nadoknadu od 40€ ali tek u Ponedeljak može biti gotova viza.
I to je to, avantura počinje u željenom smjeru. Odluka je pala idemo preko Litavnije-Letonije-Moskva. Put nam je odmah produžen za 500km.
Tokom cijelog putovanja Prošli smo zemlje:
Crna Gora, Srbija, Mađarska, Slovačka, Poljska, Litvaniija, Letonija, Rusija, Gruzija, Turska, Grčka, Makedonija, Albanija. Bez vize!
Još jednom veliki savjet pogledajte i ako treba pozovite ih prije puta .
http://www.mvp.gov.me/rubrike/konzularn ... -rezim-cg/" onclick="window.open(this.href);return false;.
Obilazimo Bjelorusiju kroz Poljsku pravcem Biala Podlaska- Bielsk Podlaski-Bialiystok- Augustowo – Ograodniki.
Za Poljake mi je ostao u sjećanju osjećaj,dok sam razgovara sa njima, izgledaju mi jako nezadovoljni i napeti.
Litvanija ( cijelo vrijeme kiša)
U Vilnus stižemo pred mrak a kako nam se već put odužio odlučimo ovaj put da ga preskočimo . Dogovor izmeđi Dezija i mene je bio, danju putujemo i ulazimo u sve značajnije gradove makar na 1h, noću odmaramo.Uključili smo se na autoput i vozili još pola sata dok nismo našli mjesto gdje bi mogli razapeti šator.
Ovaj Litvanski autoput je takav da se može čovjek isključiti sa njega bilo gdje. Nema zaštitnih ograda na ivicama, samo izmedju smjerova, dvije trake u oba smjera i to je to.
Mjesto gdje smo razapeli šator je brdovitog tipa i to sa velikm Jelama svuda oko nas i velikim raskrčenim putem po sredini brda, kao da će žičara ili dalekovod da prođe tuda.
31.07
Budimo se u 07:00, vatreno krštenje našeg šatora pod kišom. Baš smo bili zadovoljni-suvi smo!
I ovaj dan je bio kišovit.
Odvezli smo se na prvu pumpu po kafu. Dezi i ja smo pušili, a tu je odmah i nezaobilazna kafa kao momenat buđenja. Sa nama smo čak ponijeli kuvalo na plin,samo zbog kafe:).
Ono što smo obojica zaključili nakon odlaska sa pumpe, Litvanci su takođe visoka nacija. Nikog nismo sreli a da je bio manji od 180cm a redom 190+ cm.
Krećemo pravac Utena-Zarasai (Litvanija) – Daugavpils –Rezekne-granični prelaz Terehova(Letoniji)- granični prelaz Burachki (Rusija) sa željom da već danas pregazimo Letoniju i uđemo u Rusiju.
U Letoniji smo imali još jedno kažnjavanje od strana oragna reda u visini novčanice od 20€ ( i nikad više, tokom cijelog puta). Prilikom prelaska pruge, trebalo je da se zaustavimo iako su rampe bile podignute, stajao znak obavještenja STOP. Mi smo bukvalno vozili 20 km/h dok smo prelazili prugu. Pojavio se policajac i mene kao vozača zvao da dođem kod njega u kola. Pokazao mi je snimak i odmah tražio da mu se da 20€ a da nam za tu uslugu ne piše predviđenu kaznu od 100€. Poželio nam je srećan put a i mi njemu.
Na Graničnom prelazu Terehova stižemo u 19:00h. I tu kolonaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.
Čekali smo do 04:00 da bi smo ušli u Rusiju. Ono što nam je karakteristično ostalo u pamćenju ovog graničnog prelaza je:
Imamli smo WI FI
Trafika sa Pivom, Jeeeee
Kamioni ovdje za razliku od putničkih vozila imaju prednost. Kolone kamiona su ulazile i prolazile a mala vozila nikako. Na 100 kamiona puštali su 10 kola. Tad sam shvatio da je Rusija najveći uvoznik hrane na Svijetu i da je hrana prioritet.
01.08
Stizemo napokon u 03:30 na Ruski granični punkt i tu smo imali pola sata papirologije-koju smo morali da popunimo. Odmah nakon graničnog prelaza ( 1 km) stajemo na Lukoil pumpi da prespavamo -u kolima.
Budimo se u 10:00 i dalje kiša. Fuka, točimo gorivo 0,45€/ L

i prvac Moskva. Ovaj dio puta nas je prijatno iznenadio jer je sam put bio veoma dobar i pravina, sve do Moskve (616 km).
Od kad smo ušli u Rusiju na putu do Moskve sam zapazio da nema uopšte nijedan Golf II, ruskih tablica. Ideja je bila da ih oni imaju dosta i da ćemo lako doći do djelova u slučaju potrebe. U stvari tamo nikada nismo vidjeli Golf II, a ni oni.
Moskva
Stizemo u 17:00
Sledeće nedelje. 1 Dan u Moskvi- Nizni Novogorod-Kazan-Ufa