Prvo cu napisati rutu koju sam obisao sa suprugom, a potom i zahvalnicu onima koji su mi omogucili to...
Ruta: Budva - Zlatibor-Mecavnik-Bajina basta-Valjevo -Beograd- Zagreb (koncert U2)- Karlovac - Plitvice- Otocac- Rijeka -Pula -Rijeka -Senj- Otocac- Split- Brac (uzduz i poprijeko Supetar - Postira- Sumartin - Bol -Supetar)- Split- Ston- Prapratno-Mljet (opet uzduz i poprijeko)- Ston- Dubrovnik- Budva.
Sve u svemu za 8 dana 2650 km lijepih puteva , lijepih predjela i divnih dogadjaja.
Supruga ce se vjerovatno obratiti njeznijem polu sa postom KAKO SAVLADATI STRAH od motora i malo brze voznje
Zahvaljujem se prije svega kumu Baji koji mi je nabavio ulaznice za koncert U2 sto nas je i motivisalo da krenemo na ovaj put, a potom i kolegi bikeru WULFYju koji mi je ljubazno ustupio kofer GIVI 52 l bez kojeg definitivno ovaj put nikada ne bi uspjeli napraviti, a slican ce biti moja sledeca investicija.
Pa da pocnem sa motivom

Cuveni kofer pozajmljen od Wulfyja bez kojeg put ne bi bio moguc

Rucno radjen nosac za Speed triple....i dalje smo majstori za budzenje svega i svacega

Dalje ide naravno sam pocetak putovanja . Do Zlatibora smo putovali u drustvu Galiota (Gordana i Dragan) i prva pauza nam je bila ispred kafea LongRoad u Podgorici gdje su pale i prve fottke

I samo neka neko kaze da naked motori nisu stvoreni za putovanja u paru
Sledeca pauza je zbog iznenadnog

a uskoro su neke kapi kise ucinile da uslikam i 3 vanzemaljca

Nedugo potom dosla je na red i granica gdje se sve zavrsilo inverznim radnjama

a i blizu grane uslikah prvi medju makinama koje su mi zapele za oko

Uskoro smo stigli i na Zlatibor u kamp MK HIGHLANDERS gdje sam dobio nesto sto ce me pratiti cio put. Kamp je prelijep a iz onoga sto sam vidio u petak, a cuo da se desavalo u subotu i nedelju znam da cu biti njihov gost i sledece godine. Malo slika iz kampa i obratite paznju na rostilj koji je bio bozanstvennnnnnnnnnnnnn.




2. makina koja je zapela za oko ali prva po ruznoci



Ovim klincima je nesto bilo bas vruce pa su koristili case od 2 litra

Setajuci kasnije pijacom u gradu sam nasao nesto sto bi svaki pravi biker trebalo da stalno nosi u ruksaku: prvo da pocasti a onda da zasladi

Sa Zlatibora pun nas je poveo do Mecavnika (Drvengrada) i tu je prvo odmah slikana i 3. makina

a potom smo se malo slikali


i iskulirali uz odlicne sokove koje sa jedne strane krasi lik covjeka cije bi ideje, smatram nekako prirodno, svakako trebalo da cuce u svakom od bikera

Dalje nas je put nosio preko planine Tare

Put do vrha Tare je odlican, pun krivina i okruzen sumom i lijepim predjelima.

Neki tuda idu motorom, neki kolima a bogami ima i junaka koji deru po biciklu
Bajine baste i Drine

Ka Valjevu preko nekih vuk.j.... dje smo morali ipak da sjasemo sa metalnog ata

i odmorimo pretrnule donje dijelove tijela na lijepim padinama


Od Beograda do Zagreba put je bio blago receno monoton ali zelja da cujemo U2 nas je tjerala da redovno pazimo na table
.U rezervisanoj sobi je slijedilo kratko osvjezenje i potom malo setnje kroz grad



skupljanja energije

Prije pocetka koncerta iskoristili smo prisustvo Djuleta da se uslikamo po x-ti put

(a kako je Gaso pominjao Gibonija, evo jedne informacije. Ne znam koliko je nova ili ne, ali od vodje Gibonijeve muzicke ekipe u razgovoru sam definitivno dobio informaciju da svim ljubiteljima njegove muzike , u koje i ja spadam, Dzibo sprema na poklon novi album u Novembru ove godine)
E sada malo slika sa prije i u toku koncerta koji je za mene (a obisao sam ih dosta) bio savrsenstvo zvuka, scene, muzike, a na nasim prostorima moram reci i ORGANIZACIJE







Sutrasnji dan smo iskoristili da malo sunjamo po Zagrebu gdje sam uslikao zanimljivog ficu

odradio jedan polustriptiz ispred Avenue mola

a potom se uputio ka Plitvicama gdje sam prvo naisao na krajnje granice jedne nase opstine

a potom i na pocetak granica iste te opstine

A ugledavsi sledeci prizor

Plitvice su morale malo sacekati i onda smo se obrusili umjesto na krivine na

Restoran se zove Marko, nadomak Plitvica od strane karlovca i sve sto smo jeli je izuzetno ukusno bilo a cijene vrlo pristojne
Potom su na red dosle Plitvice

i malo setnje po njima



a potom GAS GAS fantasticnim putem ka Otoccu (san svakog lovca na krivine) i autoputem

ka rijeci kod prijetelja Senka i njegove supruge Zeljke, kojima se i ovako moram zahvaliti na izuzetno srdacnom doceku
Sutradan nas je put vodio po Istri u pravcu Pule (GRAD KOJI ME OSVOJIO NA PRVU LOPTU), gdje smo prvo naisli na neke cudne zivotinje

na neke trgove

a onda hopla i na ARENU


Tu se covjek morao zagledati u svaki kamen

a potom i zamisliti uz lepezu cigareta o istoriji i bivsoj JUGI

Jos se malo prosetalo po Puli

ciju Vam reljefnu mapu ekskluzivno predstavljam
.Uslijedio je povratak u Rijeku duz obale a ujutro preko Senja penjanje na autoput odakle se vidi i malko ostrva Paga

koje je toga jutra nekako djelovalo sumorno.
Kroz Sveti Rok

spustili smo se do Splita

pa trajektom na Brac, gdje smo se smjestili u malom mjestu Postira

Potom je palo kupanje na plazi Lovrecina u cijem se zaledju nalaze anticke rusevine

a na samoj plazi doradjeni britanac

Pojevsi nesto u postirskoj marini

bacivsi pogled ka obali

ubrzavsi malo prelijepi zalazak sunca

uputili smo se ka Bolu i Zlatnom ratu, na koji smo dosli u neobicno doba dana, sto nam nije pokvarilo dobro raspolozenje i zurku na samom vrhu plaze


U povratku sa Bola ukazao nam se neobicno lijep prizor (od mjesta prije Splita pa skroz do iza Makarske) obale koji nisam mogao adekvatno da uslikam (oprastajte)

Ujutro smo iz Supetara

gdje sam uslikao i 4. bike (tacnije quad, ali ga vozi cica preko 80 ljeta , koji hoda na stapu, a u toku voznje je na uzici za quad vezana pudlica

krenuli trajektom ka Splitu i nasoj finalnoj destinaciji MLJETU
Prije toga smo morali naravno zaci malcice na Peljesac

Ston

gdje smo morali probati cuvene kamenice iako im nismo ljubitelji

a onda iz obliznje luke Prapratno gdje je konjic bio natovaren do maksimuma

odmorili malo na trajektu

i prvo sto smo sreli na Mljetu bio je njihov cuveni ZMAJ

a onda smo naisli na ove dvije slatke i dobre djevojcice (Ljubicu i Andjelu) koje su nam ponudile smjestaj kod njih i gdje nam je bilo izvrsno. Mama im je inace Cetinjanka, od Kaludjerovica.

a ovo je prezentacija apartmana i trazite Darinku itd itd http://www.apartmani-hrvatska.com/osobna.asp?BR=5349
Na cijelom putu najljepse utiske nosimo upravo sa ovog ostrva koje nam je relativno svima blizu, 170km od Budve. Ostrvo je raj za ljude koji vole prirodu, mir i tisinu i zele da pobjegnu od uzurbane svakodnevnice.
Pogled na gradic Sobru na Mljetu gdje smo bili smjesteni

Plaza Saplunara na Mljetu

Ista plaza slikana iz mora

Plaza Blace koja djeluje kao da ste na snimanju filma Plava laguna

Masa starih 'peglica'

koje kasnije postaju popularni rent-a-car na Mljetu ...ima ih u svakakvim dizajnima

jedan od zaliva na Mljetu

i jos jedan

i jos jedan

ulaz u nacionalni park kroz anticku rusevinu

malo slika iz nacionalnog parka




morao sam provjeriti jeli slana ili slatka

Marija pa Marija

prolaz koji spaja 2 jezera


Onda smo posli malo do grada i tamo naisli na nesto sto je mene odmah asociralo na Jocka Afriku

U povratku kuci napao me je neobuzdani copor koji se sastojao od 3 RAZJARENE CIVAVE

Jedno divno svitanje u Sobri

Poslije dorucka lagano smo stigli do Dubrovnika i naravno popili kafu na Stradunu

Rekao sam pri pocetku da sam na Zlatiboru dobio nesto sto me pratilo cijeli put. E pa to je ova crvena trakica MK Highlanders koja me cuvala od urokljivih ociju cijelim putem i izdrzala sva moguca maltretiranja

Poslije 2650 km najzad kuci

To bi bilo to da kazem 'ukratko'. Oprastajte svi koje sam smorio pricom, ali mozete samo ga gledate slike ako vam se dopadaju


