Motocikli imaju veliku prednost kod parkiranja, probijanju kroz gradske guzve, manje trose... To su ogomne prednosti naspram automobila. Ipak, skuter je vozilo projektovano za grad i gužvu, i ma koliko se trudili da sebe ubjedimo da je motocikl praktican, obican skuter jednostavno razbija svaku sumnu ciji je poligon su zakrcene ulice. Jos ako skuter ima zapreminu manju od 50 ccm cijena odrzavanja i registracije postaje u najmanju ruku smiješna. Ovdje poredimo takva dva skutera. Licem u lice Aprilia Scarabeo 50 i Benelli Pepe 50.
Piaggio Vespa je prvi pravi skuter, prvi namjensko projektovani dvotockas za urbane sredine. Od tada svi se trude da kopiraju legendu. Vespa ima male tockove i zbog toga i veliku okretnost. No, dimenzije tockova su i mana skutera pogotovo ako šahtovi nisu u nivou puta, ako ima nekih drugih izbočina ili rupa na putu. To je bilo tako sve do 1993 godine. U redu, bilo je i ranije skutera sa velikim točkovima, ali oni su uveliko gubili glavnu osobinu skutera, okretnost i kompaknost. Vratimo se na 1993 godinu. Tada je Aprilia predstavila skuter Scarabeo. Skuter sa velikim tockovima. Sta je znacio taj veci tocak dimenzija 16 cola? Prije svega, dodatnu dozu sigurnosti. Da bi se zadržala okretnost montirane su uske gume. Tada, pa do danas Aprilia postavlja standarde u svjetu skutera sa velikim tockovima, kako dizajnerske, tako i tehnicke. Scarabeo se i danas proizvodi u skoro neizmenjenom obliku poslije 15 godina. I danas djeluje svježe, dakle klasik. Aprilia Scarabeo 50 postavlja standarde. Aprilija, italijanska fabrika, koja se trudi da bude inovatna.
Apriliji suprostavljamo Benelli. Benelli, zvuči egzotcno, pa da, kada primjerci na dva točka sa tim natpisom koštaju od 15,000 eura pa na vise. No, i ,,konfekcija'' nudi dosta toga za (dosta) manje novaca. Da bi se izdvojio dodatni novac za egzotiku treba ta egzotika da ima nesto sto ,,konfekcija'' nema. Ova roba kojo ocjenjujemo kao konfekcija dosta brzo se razvija, tako da egzotika to postaje sve manje osim po cijeni. Za razvoj novih egzoticnih modela treba dosta truda (i novcanih sredstava). Kako doci do toga? Pa, izbaciti na trziste nesto za siroke narodne mase. Italijani se bacaju na posao i razvijaju nekoliko modela skutera. Medju njima i model koji nosi naziv Pepe. Da li je to bilo dovoljno za spas fabrike? Ne. Malo ko je usao u salon Benellija da kupi skuter (kao kada bi usli u Ferrarijev salon da kupite gradski automobil). Fabrika bankrotira i kupuje je jedna kineska kompanija. Ovoga puta skuteri mogi da se distribuiraju i preko kineske mreze (Keeway). Dakle, Benelli Pepe o kome je rijec je italijan sa kineskim pasosem.
Jedan i drugi skuter su osnovne verzije skutera sa velikim točkovima, dakle najeftiniji.
